Koksi je danas bio kod mene, dosao je da se pozdravi... Doduse, videcemo se ponovo u decembru kada budem isao po camac, ali imao je tu potrebu. Doneo mi je neke novine, u kojima nisam ni rec razumeo, ali slika govori vise od 1000 reci...

A ovde sam morao da uradim nesto, da mi ostane za uspomenu... Ovo samo pokazuje Koksijev odnos prema nama... Kako u lepim, tako i u teskim trenutcima... Slikali smo se par minuta pre njegovog odlaska...

Puno srece Koksiju i Natasi!
Нема коментара:
Постави коментар